Andrej Plenković

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice
Knin | 5. 8. 2017.

Hrvatska ne da na »Oluju« kao što naši branitelji nisu dali na Hrvatsku

Premijer Plenković i članovi Vlade sudjeluju na središnjoj svečanosti obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 22. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu

Svečanost je započela polaganjem vijenaca kod spomenika Hrvatske pobjede »Oluja 95«, a uz državni vrh prisustvovali su joj brojni hrvatski branitelji i građani.

Na Kninskoj tvrđavi pročitana je povjesnica o Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja te imena poginulih i nestalih hrvatskih branitelja kojima je potom minutom šutnje odana počast. Tradicionalnom zvonjavom kninskih crkvenih zvona obilježen je ulazak Hrvatske vojske u Knin 1995., tijekom operacije Oluja. Nakon podizanja zastave Republike Hrvatske uz intoniranje himne, održan je zračni mimohod zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

U svom je obraćanju na Kninskoj tvrđavi predsjednik Vlade s posebnom zahvalnošću svim hrvatskim braniteljima čestitao njihov dan i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti poručivši da hrvatska država ne da na »Oluju«, kao što oni nisu dali na Hrvatsku.

Govor predsjednika Vlade Andreja Plenkovića donosimo u cijelosti:

Dragi hrvatski branitelji, obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja. Cijenjeni pripadnici Oružanih snaga i hrvatske policije. Čast mi je pozdraviti vas ovdje s kninske tvrđave iz Zvonimirova grada. Iz srednjovjekovne kolijevke hrvatske države, a danas simbola hrvatske pobjede.

Svim hrabrim hrvatskim braniteljima čestitam njihov dan, a svima nama Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti.

Hrvatska je poput drugih država u prijelomnim vremenima za Europu '89. i '90. težila demokraciji i neovisnosti. Nažalost, za razliku od nekih drugih susjednih zemalja, bili smo suočeni s brutalnom agresijom velikosrpskog Miloševićevog režima, zbog toga je dio naše domovine bio okupiran pet godina, a onaj u hrvatskom Podunavlju do 15. siječnja 1998. godine.

Zahvaljujući državničkoj odlučnosti prvog hrvatskog predsjednika, zahvaljujući jedinstvu hrvatskog naroda, prije svega požrtvovnosti hrvatskih branitelja Hrvatska je obranjena, oslobođena, ponovno izgrađena i danas modernizirana. Članica je Sjevernoatlantskog saveza, najvećeg vojnog saveza u povijesti, i Europske unije, najveće zajednice naroda. No, ne bi bilo ništa od toga da nije bilo Vojno redarstvene operacije Oluje, veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu.

Za manje od četiri dana oslobođeno je gotovo 20 posto hrvatskog teritorija. Iz tih dijelova zemlje, treba podsjetiti, '91. godine protjerano je preko 250.000 naših sugrađana, koji su se tek tada mogli vratiti svojim ognjištima. Istodobno mnogo je hrvatskih Srba napustilo svoje domove pod prisilom poraženih pobunjenika. Ali se dio njih kasnije vratio. I taj proces treba nastaviti. Oluja je, osim pobjede u Domovinskom ratu, stvorila preduvjete za promjenu strateškog odnosa snaga u BiH.

To je dovelo i do sklapanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. Oslobađanjem Bihaća, gdje je preko 200.000 ljudi više godina bilo u okruženju, spriječena je još jedna Srebrenica. Zbog svega toga, Oluja je uistinu bila prekretnica i za Hrvatsku i za cijeli jugoistok Europe i ostat će upamćena kao najveća pobjeda u hrvatskoj povijesti.

Svojom izvedbom došlo je do sinergije i političkog vodstva i vanjskopolitičke pripreme i organizacijske i političke spremnosti hrvatske vojske i policije.

Stoga danas, kada čujemo glasove koji daju kritiku Oluji, poručujem da hrvatska država ne da na Oluju, jednako onako kao što hrvatski branitelji nisu dali na Hrvatsku.

Slaveći pobjedu u srcu su nam svi oni koji su pali za domovinu od Vukovara do Dubrovnika, sjećamo se svih poginulih civila, nestalih, ima ih još skoro 2.000 i na tome ćemo ustrajno raditi.

U mislima smo i s obiteljima poginulih i nestalih i bilo je dirljivo slušati riječi gospođe Mataije.

Mi koji smo danas tu, kao društvo, kao narod, imamo trajnu obavezu prema svima njima jer to je pitanje solidarnosti prema onima koji su najteže pogođeni, a najviše su dali. Stoga je jučerašnja odluka Vlade da se Hrvatskom saboru predloži novi Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Treba poboljšati položaj hrvatskihbranitelja. Zahvaljujem ministru Medvedu koji je predano radio na njemu zadnjih godinu i pol dana.

Drago mi je da je Vlada u proračunima i ove godine i u projekcijama za iduće predvidjela rast proračuna za Oružane snage. Na taj način jačamo svoje sposobnosti, dugoročno rješavamo pitanje borbenog zrakoplovstva, a Strategijom nacionalne sigurnosti pokazujemo da pratimo globalne europske ugroze i izazove s kojima smo suočeni mi i organizacije kojima pripadamo.

U ovoj drevnoj hrvatskoj prijestolnici prisjećamo se tisućljetnog puta našeg naroda prema ovoj Hrvatskoj kakva je danas – suverena, demokratska i slobodna. Dugi je niz onih koji su sanjali o slobodnoj Hrvatskoj i pali za nju. Od Petra Svačića, preko Zrinskih i Kvaternika, braće Radić, Eugena Kvaternika, Andrije Hebranga do Brune Bušića. Od Blage Zadre i Rudolfa Perišina do Andrije Matijaša Pauka. Velik je popis onih koji su također dali svoj život za Hrvatsku. Danas ovaj hrvatski stijeg na kninskoj tvrđavi svet, slobodan, kockasti barjak, kako ga naziva Vladimir Nazor u Zvonimirovoj lađi, nije samo simbol pobjede u Domovinskom ratu, ta je trobojnica još više.

Ona je kruna svih napora i trajan spomen na sve žrtve prinesene na oltar domovine. Trobojnica je i obveza, prije svega za nas koji smo dobili povjerenje za upravljanje zemljom. I stoga želim apelirati na slogu, slogu u devedesetima koja je ostvarila, za mnoge tada nezamislivo i neostvarivo, slogu naših branitelja koji su se oduprijelivišestruko jačem neprijatelju. Slogu hrvatskih ljudi koji su neovisno o svojim različitim političkim uvjerenjima pokazali odlučnost u najtežim trenucima. Slogu i veliko srce za zbrinjavanje prognanika i izbjeglica i stoga, osim pobjede, danas slavimo i slogu, a toj slozi dugujemo i pobjedu i slobodu.

Hrvatsku kakvu sanjamo, kakvu su branitelji željeli, u budućnosti treba biti ona Hrvatska koja će omogućiti dostojan život i moderno obrazovanje našoj djeci i mladima, koja će zajamčiti siguran i dobro plaćen posao njihovim roditeljima, koja će omogućiti da naše obitelji ostaju u Hrvatskoj, a umirovljenici uživaju bolji standard. Hrvatske u kojoj će solidarno društvo moći osigurati potrebnu skrb onima kojima je najpotrebnija. Hrvatske u kojoj će oni koji stvaraju i privređuju to raditi u povoljnom ozračju. I Hrvatske u kojoj će naši branitelji živjeti dostojan i ponosan život. Također, želim Hrvatsku u kojoj ćemo politikom istine i pomirbe, suočavanju s prošlošću i razvijanjem kulture sjećanja, poštivati sve žrtve i nastojati postići široki konsenzus o onim pitanjima koja dijele hrvatsko društvo. I Hrvatske u kojoj će se i sve manjine dobro osjećati i biti integrirane u naše društvo. To je ono uređeno i napredno društvo koje želimo, za koje se zalažemo i koje su sanjali svi oni koji su dali najviše za Hrvatsku. Zahvaljujem i njima, a posebno našem prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu koji je, kada je rekao ovdje 6. kolovoza, imamo Hrvatsku – rekao je sve što su generacije Hrvata sanjale.

Predsjednik Vlade potom je sudjelovao na Svetoj misi za domovinu, koju je predvodio biskup šibenski mons. Tomislav Rogić, a nakon toga se susreo sa stopostotnim hrvatskim ratnim vojnim invalidima prve skupine i članovima obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja u Oluji. Nakraju je obišao braniteljske zadruge.