Andrej Plenković

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice
Zagreb | 8. 11. 2017.

Jasan europski cilj – 2019. Schengen, europski tečajni mehanizam 2020.

Premijer Plenković predstavio je u Saboru izvješće o sastanku Europskog vijeća 19. i 20. listopada u Bruxellesu te o Digitalnom sastanku na vrhu 29. rujna u Tallinu

Govor predsjednika Vlade u cijelosti:

Predsjedniče Hrvatskoga sabora, uvažene dame i gospodo zastupnici,

Prema već uobičajenoj praksi ponovo sam u Hrvatskom saboru da održim izlaganje o dva sastanka Europskoga vijeća. Prvi se odvio u Tallinnu 29. rujna i bio je posvećen digitalnom društvu i digitalnoj ekonomiji, te drugi, formalni, 19. i 20. listopada ove godine u Bruxellesu.

Nekoliko riječi najprije o ovom zadnjem sastanku, koji je u sadržajnom smislu bio relevantan i zanimljiv i korisno je da zastupnice i zastupnici u Hrvatskome saboru budu u cijelosti informirani i o raspravama i o zaključcima ovog sastanka na vrhu.

Prije svega želim reći da smo na početku samog sastanka čuli izlaganje predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija, koji je s aspekta predstavničkoga tijela i predstavničke institucije Europske unije, iznio ključne političke poruke u aktualnom trenutku, a one se ponajviše odnose na temu koja zaokuplja pozornost Europskoga parlamenta, a to je pitanje migracija, koja je ujedno bila i prva tema dnevnoga reda.

Zajednički smo konstatirali da se u proteklih godinu i pol dana značajno smanjio migracijski pritisak na države članice Europske unije, osobito na istočno-mediteranskom pravcu, ali i na srednje-mediteranskom pravcu, koji u proteklim mjesecima bilježi znatno manji broj nelegalnih ulazaka. Tome je, prije svega, razlog pojačane aktivnosti Europske unije prema Libiji, glavnoj zemlji priljeva migranata na toj ruti.

Ključno je da smo tijekom rasprave konstatirali kako je potrebno intenzivirati suradnju s državama Afrike i to državama i Magreba, ali i sa zemljama subsaharske Afrike. Zbog toga je u pripremi sastanak na vrhu između EU i Afrike koji će se održati krajem studenoga. Postoji poseban Fond Europske unije za Afriku, gdje nastojimo pogođenim državama pomoći financijskim sredstvima da na svojoj nacionalnoj razini uspostave mehanizme koji će pridonijeti sprječavanju nezakonitih migracija.

Vlada Republike Hrvatske je na tom tragu donijela prije dva tjedna odluku o uplati 200.000 eura u ovaj Fond. Želim to povezati i s našom Nacionalnom strategijom razvojne suradnje, o kojoj je više danas za vrijeme Aktualnoga sata govorila potpredsjednica Vlade Marija Pejčinović Burić. Strategiju smo usvojili krajem rujna i ona predstavlja okvir da ona sredstva koja Hrvatska upućuje u različite dijelove svijeta imaju svoj smisao, svoju dodatnu vrijednost i svoju poruku koja je pertinentna našim interesima i uklapa se u aktivnosti organizacija kojih smo članica.

Također, želim reći da smo raspravljali i o daljnjem jačanju vanjskih granica Europske unije, prije svega daljnjih mjera u okviru šengenske pravne stečevine. Za Hrvatsku je, kao zemlju koja se sprema za ulazak u Schengen, posebno važno da smo, nakon što smo gotovo u stopostotnom iznosu konzumirali sredstva koja su nam bila na raspolaganju u financijskoj omotnici za vrijeme pristupnih pregovora, dakle potrošili smo 97% sredstava, preko 117 milijuna eura, sada u fazi da uz temeljitu evaluaciju službi Europske komisije idemo prema cilju da tijekom 2018. napravimo dodatne napore i napredak, a da tijekom 2019. godine ispunimo sve tehničke kriterije da Hrvatska bude spremna za očekivanje političke odluke na razini institucija Vijeća o pristupanju Hrvatske schengenskom prostoru.

To je naša ambicija i naš cilj, mislim da bi to bilo izrazito važno za Hrvatsku. Imalo bi to veliki utjecaj i na odnose sa susjednim članicama Europske unije, a vjerujem da bi to koristilo i za gospodarske efekte, osobito tijekom turističke sezone.

Nastojat ćemo da ti ciljevi budu ispunjeni. Ovdje stavljam jednu malu rezervu, s obzirom da su Bugarska i Rumunjska članice Europske unije od 2007. godine, a nažalost još uvijek nisu uspjele privoliti ostale članice da im odobre i donesu odluku o ulasku u schengenski prostor.

Važno je napomenuti da je u Hrvatsku, temeljem različitih pravnih osnova, dosada 78 osoba premješteno, 60 iz Grčke i 18 iz Italije te da je 59 osoba premješteno zadnjih 5 mjeseci. Vlada je donijela odluku 5. listopada da bismo do 100 osoba bili spremni prihvatiti tijekom 2018. godine. Riječ je o osobama koje se trenutno nalaze u Turskoj. Na taj način operativno pokazujemo načelo solidarnosti i podjelu odgovornosti za migracijsko-izbjegličku krizu koja je na dnevnom redu zadnjih nekoliko godina.

Kad je riječ o temama koje se odnose na digitalnu Europu, tu prije svega želim istaknuti da smo u Bruxellesu čuli jednu prezentaciju koji je naš kolega iz Estonije, kao predsjedavajući Europske unije, Jurij Ratas izložio i dao jedan rezime svega onoga što smo raspravili koncem rujna.

Važnost digitalizacije za inovacije, za rast i zapošljavanje te za doprinos globalnoj konkurentnosti članica Europske unije bila je ključna tema te rasprave. Posebno je stavljen naglasak da se vlade i javni sektor u potpunosti digitaliziraju, zatim na izgradnju zakonodavnog okvira okrenutog budućnosti, zajednički pristup kibernetičkoj sigurnosti, kompatibilnost tržišta rada i obrazovanja, važnost investicija te istraživanja i razvoja, a isto tako i na prepoznavanje nadolazećih trendova te stvaranje učinkovitog i pravednog sustava oporezivanja u kontekstu digitalnoga gospodarstva.

S te strane, primjeri na koje se u svom dosadašnjem razvoju pozivala Estonija su inspirativni, a možemo slobodno reći da ni Hrvatska, određenim svojim postignućima, kroz sustav e-Građani, kroz sustav e-Recepti u zdravstvenom sustavu, ne zaostaje, nego čak i prednjači pred nekim drugim članicama Unije.

Treća tema o kojoj smo razgovarali je bila posvećena pitanjima sigurnosti i obrane.

I tu posebno želim konstatirati napredak u pripremi Stalne strukturirane suradnje u području obrane. Sutra ćemo na sjednici Vlade usvojiti odgovarajuće dokumente kao pravnu pretpostavku da budemo jedna od onih država članica koja želi tješnju suradnju u području obrane. Bit ćemo u ovom trenutku među 21 državom članicom koja će idućeg tjedna na zajedničkom sastanku Vijeća za vanjske poslove i Vijeća za obranu pristupiti ovoj suradnji. Riječ je o onom jednom segmentu pojačane suradnje, dakle dublje integracije i na taj način, nakon temeljite analize i Ministarstva obrane i Ministarstva vanjskih poslova, smatramo da ovaj novi oblik vojno obrambene suradnje, koji se temelji na Lisabonskom ugovoru, omogućuje državama članicama poduzimanje sustavnih koraka prema koherentnijoj sigurnosnoj i obrambenoj politici koja će nam omogućiti kvalitetnije zajedničko suočavanje sa sigurnosnim ugrozama, a isto tako i participaciju u različitim sigurnosnim misijama EU.

Sve to se događa i u kontekstu nove Strategije nacionalne sigurnosti, koju je ovdje Hrvatski sabor usvojio prije ljeta, čime pokazujemo da naša usmjerenost na jačanje svih aktivnosti i na nacionalnoj razini i na međunarodnoj razini, koja se tiču pitanja obrane i sigurnosti ima vrlo jasnu i prepoznatljivu nit i povezanost međusobnoga djelovanja.

To je posebno važno za Hrvatsku, zbog mogućnosti koje su na raspolaganju našoj obrambenoj industriji jer je upravo ta tehnološka baza u domeni suradnje u sigurnosnoj i obrambenoj politici u ovom trenutku u fokusu država članica.

Na tom dijelu rasprave spomenuta je i europska suradnja na razini civilne zaštite, gdje je Hrvatska, vjerujem da ste primijetili, prije desetak dana još jednom djelovala potporno, solidarno prema našoj susjednoj državi Italiji, gdje smo na zahtjev talijanske Vlade vrlo brzo reagirali i uputili dva kanadera koji su gasili požare u blizini Torina. Dakle, letjeli su iz pravca Genove prema unutrašnjosti Italije i nekoliko dana zajedno s talijanskim pilotima i talijanskim avionima dali još jedan konkretan doprinos suradnji na razini civilne zaštite u Europskoj uniji.

O vanjsko političkim temama raspravljalo se, kao i obično, tijekom večernjih sati Europskog vijeća. Ključne teme bile su Turska, Iran i situacija u Koreji.

U tom trenutku posebice je bila izražena napetost u Koreji, tako da smo uglavnom unisono konstatirali vrlo jasnu i čvrstu osudu aktivnosti sjevernokorejskog režima, a što se tiče Irana pozicija Europske unije oko sveobuhvatnog dogovora koji je postignut prije dvije godine je još uvijek čvrsta i jasna i s te strane nema nikakvih promjena.

No, kada je riječ o Turskoj, tu mi se čini da je rasprava bila najzanimljivija i posebno važna i za nas, s obzirom da je Turska ne samo članica Sjevernoatlantskog saveza nego i jedna od najutjecajnijih zemalja i na Jugoistoku Europe, ali i u cijelom svom susjedstvu gdje su pozicije država članica prilično različite.

Ono za što sam se založio je jedan pristup koji omogućuje kontinuirani dijalog s Turskom, posebice u svjetlu eventualnih budućih izbjegličko-migracijskih kriza te inzistiranje na poštivanju dogovora iz proljeća 2016. između Turske i Europske unije. On je za Hrvatsku od strateškoga značaja. Nismo među onim državama članicama koje bi donosile i formalne odluke o kompletnom prekidu pregovora o pristupanju.

Treba se podsjetiti da su Hrvatska i Turska započele pregovore o pristupanju isti dan 2005., 3. na 4. listopada u Luxemburgu, i važno je razumjeti, što većina kolega, moram priznati, u tom trenutku nije znala jer nitko od njih nije bio u tadašnjem sastavu Europskog vijeća, a od tada je već prošlo dvanaest godina, da Pregovarački okvir s Turskom za razliku od onoga s Hrvatskom nije isti. To jest, kad se usvojio Pregovarački okvir za Hrvatsku nedvojbeno je bilo jasno da je njegov cilj da Hrvatska postane članica, dok je Pregovarački okvir za Tursku usvojen u prosincu 2004. ostavio mogućnost da ti pregovori i ne završe sa članstvom Turske u Europskoj uniji.

Vodeći računa o bilateralnim kvalitetnim odnosima između Hrvatske i Turske, smatram da je stav koji sam tamo izložio na kraju i prevladao. Nije došlo ni do kakvih naglih odluka koje bi utjecale na dinamiku pregovaračkog procesa, već je postignuto suglasje da Turska treba ispunjavati brojne kriterije koji su pred njom, ima ih 72 otprilike, a da pristupni proces treba iskoristiti za različite transformacijske učinke na unutarnjem planu.

Najinteresantniji i najinovativniji dio Europskog vijeća bio je posvećen jednom dokumentu koji je izradio predsjednik Europskog vijeća Tusk, koji je, sjećate se, ovdje bio s nama povodom 25. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske. Tusk je pripremio jedan novi okvir koji do sada nije postojao, dokument koji se zove Leaders Agenda, dakle Program čelnika u kojem je jasno naznačen hodogram ključnih aktivnosti od listopada pa do otprilike sredine 2019., dakle u vremenu nakon idućih europskih izbora.

S te strane intencija je šefova država i vlada da se ovo najviše tijelo Europske unije usmjeri na praktična rješenja stvarnih problema građana u članicama Europske unije. Da je u rješavanju otvorenih pitanja bitno ići korak po korak, te da je ključno zadržati jedinstvo država članica.

Ovdje je sugeriran i određeni novi metodološki pristup radu. Postojat će posebno pripremljeni dokumenti koje će raditi Tajništvo Europskog vijeća, gdje će za točno određene teme šefovi država i Vlada moći raspravljati buduće odluke na malo drugačiji način nego što je to do sada, dakle svojevrsnim penjanjem tema i odluka sa razina drugih formacija Vijeća.

To govorim stoga što je rasprava o ovoj temi u biti bila plod neformalne večere u Tallinnu, koja je iz mog iskustva, kao čovjeka koji sad u godinu dana otprilike na devet tih različitih sastanaka ima određeno iskustvo, bila možda najkorisnija i najkonstruktivnija do sada.

Naime, tijekom rujna različiti čelnici država članica i institucija dali su u javni prostor nekoliko referentnih govora. Govor Jean Claude Junckera u Europskom parlamentu o Stanju Unije je bila po mom sudu svojevrsna ostavština Junckerove Komisije. On je iznio sve što je ova Komisija u dosadašnjem radu napravila i što u legislativnom programu treba učiniti slijedećih godinu i pol dana. Išao je toliko daleko da čak, budući da je ovo njemu zasigurno zadnji mandat na razini europskih institucija, ide i ka spajanju trenutnih uloga predsjednika Europskog vijeća i predsjednika Europske komisije. Jedan dosta hrabar potez za čelnika Europske komisije. Mnogi su ostali malo i iznenađeni s takvom izravnošću toga prijedloga.

Istodobno, Theresa May održala je u Firenci svoj govor koji je praktički testament Ujedinjene Kraljevine o njenom članstvu u Europskoj uniji. Nema nikakvih dilema da će tema Brexita biti svojevrsni polu negativni, u svakom slučaju nekakav down side rasprave o Europi slijedećih nekoliko godina. S njezinog aspekta vidi se da se nalazi u vrlo nezavidnom položaju gdje je izložena brojnim unutarnjopolitičkim pritiscima, a da se u remenu koje je na raspolaganju, ono otprilike traje do konca ožujka 2019. kada bi i formalno trebao istječi rok za okončanje pregovora temeljem članka 50., ne ostvaruje ključni napredak.

Ključni napredak u pregovorima ne odnosi se samo na prava državljana Europske unije u Ujedinjenoj Kraljevini ili pak državljana Ujedinjene Kraljevine u članicama Europske unije, nego prije svega na financijski paket koji se danas pokazuje puno skuplji, puno zahtjevniji i puno kompleksniji nego što su različiti manipulanti tijekom referendumske rasprave prezentirali javnosti država članica i gdje će trošak za samu Ujedinjenu Kraljevinu biti znatno veći.

I zbog toga Michel Barnier, kao glavni pregovarač, nije mogao konstatirati odgovarajući napredak u pregovorima te se odluka o novoj fazi pregovora o Brexitu prebacuje za prosinac i za Vijeće koje će biti 14. i 15. prosinca.

Posebno inspirativan govor imao je francuski predsjednik Macron, koji je na Sorboni svjesno i namjerno koristio riječ suverenitet i povezao je sa Europom. Dobro je osjetio bilo država članica, dobro je osjetio ozračje koje postoji trenutno u vezi europskog projekta i nastoji svojim aktivnostima udahnuti jedan novi entuzijazam, u kontekstu testamenta Therese May, u kontekstu ostavštine Junckerove Komisije, jednu novu energiju.

On i dalje praktički kao da živi u načinu kao da je kampanja još uvijek u tijeku. To je vrlo očito kada s njime razgovarate i kada ga slušate, nastoji prenijeti dio tog entuzijazma kojeg je uspio pridobiti na predsjedničkim, a kasnije posljedično i na izborima za Nacionalnu skupštinu, prenijeti ga i na europske institucije.

I sve to, ta tri trenutka, treba povezati s rezultatima izbora u Njemačkoj. Izbori u Njemačkoj su donijeli, po mom mišljenju vrlo jasnu posljedicu indicija koje smo vidjeli na europskim izborima 2014.

Alternativa za Njemačku je tada dobila sedam zastupnika u Europskom parlamentu, što je bio presedan, do tada se to nije dogodilo nikada. Sada su sa nula skočili na 92 u Bundestagu. I činjenica je da to primorava njemačku kancelarku, koja je relativni pobjednik izbora, na novu vrstu koalicije, na suradnju između CDU-CSU, liberala i zelenih, a njihovi pregovori o koalicijama su izrazito kompleksni i dugotrajni i zahtijevaju puno vremena. Imam dojam da ćemo ostati u sljedeće dvije godine u jednom procjepu između francuskog entuzijazma i njemačkoga realizma i da će u ovom procesu koji je pred nama biti prije svega važno ne upasti u zamku novih institucionalnih promjena. Tu prije svega mislim na temeljne ugovore. Europske institucije se moraju koncentrirati na maksimalno korištenje politike proračunskih sredstava i mjera koje su na raspolaganju. To je ono što je u ovom trenutku očito i oko čega se stvara jedan realan konsenzus drugih država u Europi u ovom trenutku.

Istodobno, situacija u Španjolskoj čini Španjolsku, možemo slobodno reći, fokusiranom na svoje probleme. Situacija u Poljskoj i rasprave o mehanizmu vladavine prava koji bi se eventualno morao, ili mogao, primijeniti na Poljsku, čine i tu veliku zemlju u vrlo specifičnom položaju u ovom trenutku. Tako, gledajući glavne velike zemlje, najveće kontributore u europski proračun, svaka od njih se nalazi u gotovo potpuno različitoj fazi i u takvim okolnostima bit će bitno kako se srednje ili manje članice Europske unije u ovom trenutku postave.

Zbog toga, s dubokim uvjerenjem, smatram da je baš takav kontekst okolnosti važan za Hrvatsku da pokažemo gdje želimo biti. Bilo kakvo odmicanje od formata 27+1 ili 28-1 za zemlje naše veličine bio bi minus. I cijela ideja našega djelovanja je, kao što je Juncker čuvar ugovora, da nam Tusk bude čuvar formata. Na taj način zemlje poput Hrvatske, koja je objektivno u najposebnijem položaju jer je najrecentnija članica, još nismo u Schengenu i nismo u eurozoni, čini nas zemljom koja via facti ne sudjeluje u određenim integracijskim procesima i u biti nam smanjuje manevarski prostor.

Zato smatram da je inzistiranje na Schengenu i na ovoj cjelovitoj raspravi koju smo pokrenuli prije desetak dana o Strategiji uvođenja eura u Hrvatskoj važna. Trebaju nam dva velika, široka, europska okvira koji nam daju i cilj i ambiciju u sljedećim godinama. Tu želim jasno reći – 2019. spremnost za Schengen, Europski tečajni mehanizam 2020. Potom, otprilike do kraja mandata neke iduće Vlade razdoblje je kada bismo bili spremni ispuniti kriterije za prihvaćanje eurozone.

Uz signale poput ovoga o pojačanoj i strukturiranoj suradnji u obrambenom dijelu, poput našeg sudjelovanja u osnivanju Ureda europskoga tužitelja, pokazujemo ambiciju i pokazujemo pripadnost. A zadržavanjem formata koji bi spriječio svojevrsni direktorij, onoga čega se male države članice najviše plaše, za nas bi bio uspjeh i za nas bi bio cilj.

Stoga mi se čini da, u ovom trenutku, pratiti tako zanimljivu raspravu na europskoj razini treba biti jedna od važnijih tema i hrvatske javnosti pa onda posljedično i Hrvatskoga sabora.

Rekao bih da smo sada u situaciji da će Europska unija do kraja godine održati nekoliko važnih sastanak na vrhu. Socijalni summit u Gothenburgu idućeg tjedna, potom summit Istočnoga partnerstva u Bruxellesu, summit EU-Afrika u Abidžanu, Klimatski summit na Macronovu inicijativu u Parizu i, za nas posebno važno Europsko vijeće, ali i summit Eurozone gdje smo dobili po prvi puta poziv da sudjelujemo.

Dakle, po prvi puta smo dobili poziv za sudjelovanje na summitu Eurozone, što znači da ono što radimo ima svoga odjeka i prepoznato je na razini europskih institucija. To je okvir europske politike naše Vlade. Želimo tu politiku redovito predstavljati ovdje zastupnicama i zastupnicima i da za nju dobijemo potporu.

Mislim da idemo smjerom koji je nastavak onoga ključnog političkog konsenzusa o Europi kojeg smo imali od početka 2000.-ih pa do članstva. U ovom trenutku, uz svu argumentiranu raspravu, vjerujem da će većina političkih rasprava prepoznati korisnost ovih ciljeva i našeg intenzivnog djelovanja na njihovom ostvarenju.

Naravno da ćemo u tom procesu nastojati rješavati i različita bilateralna pitanja koja imamo s državama članicama ili pak s nekim drugim susjednim zemljama, ali ovaj okvir, iz naše perspektive, iz perspektive Vlade, u ovom trenutku čini se bitan i, što je najvažnije, realan u smislu ostvarenja u rokovima koje smo na temelju analize, na temelju procjena i svega onoga što radimo zacrtali u sljedećim godinama.

Hvala vam lijepa.