Andrej Plenković

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice
Zagreb | 27. 11. 2019.

Proširenje Unije važno je za mir i stabilnost jugoistoka Europe

Predsjednik Vlade Andrej Plenković podnio je saborskim zastupnicima izvješće o sastancima Europskoga vijeća koji su održani 17. i 18. listopada u Bruxellesu

Govor predsjednika Vlade donosimo u cijelosti.

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovane zastupnice i zastupnici,

drago mi je ponovno izvijestiti vas o sastancima Europskog vijeća na kojima donosimo odluke koje se tiču svih hrvatskih građana. Ova praksa izvještavanja važna je za vas zastupnike da iz prve ruke dobijete informacije o raspravama na najvišem političkom tijelu Europske unije za naše građane, koji putem saborske rasprave imaju prigodu pobliže se upoznati s ključnim europskim temama koje utječu na svakodnevni život.

Isto tako za predstavnike medija koji mogu pratiti naše rasprave i informirati građane o politikama koje pridonose razvoju hrvatskog gospodarstva i hrvatskog društva. Mi na ovaj način šaljemo poruku hrvatskim građanima da hrvatske institucije djeluju koordinirano na razini Europske unije i da se kroz zalaganje naših predstavnika - bilo u Vijeću, bilo u Europskom parlamentu, bilo u Europskoj komisiji - zalažemo za hrvatske interese u okviru Europske unije.

To je posebno važno uoči našeg prvog predsjedanja Vijećem Europske unije i želim podsjetiti da se baš danas Unija nalazi na početku novog institucionalnog ciklusa te da je, kao što ste imali prigodu vidjeti u medijima, u Europskom parlamentu u Strasbourgu potvrđena nova Komisija Ursule von der Leyen.

Hrvatska prvi put sudjeluje u svim fazama razgovora o sedmogodišnjem proračunu

Još uvijek postoje neizvjesnosti oko povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije. Vidjet ćemo kakvi će biti rezultati izbora. Također, u tijeku su i pregovori o Višegodišnjem financijskom okviru i to je posebno važno naglasiti da Hrvatska, kao punopravna članica prvi put sudjeluje u svim fazama razgovora o sedmogodišnjem proračunu. U tom kontekstu želim vas izvijestiti da smo na listopadskom Europskom vijeću razgovarali o novom institucionalnom okviru Unije, o procesu proširenja, o Brexitu, o sedmogodišnjem proračunu, o klimatskim promjenama i o Turskoj. Na Vijeću smo razgovarali o provedbi strateškog programa Unije, koji je usvojen u lipnju i prioritetima za razdoblje 2019. – 2024., gdje nam je buduća predsjednica Komisije, u tom trenutku, predstavila svoje političke prioritete, s fokusom na šest glavnih područja.

Prvo je razvoj, istraživanje i inovacije. Dva je sve što je vezano za klimatsku politiku. Tri – digitalizacija. Četiri – migracije. Pet – socijalna, dakle uključiva i konkurentna Europa. Šest – Europa koja je jaka u svijetu. To je okvir kakvim ga vidi nova Europska komisija s povjerenjem od preko 400 i nešto zastupnika u Europskom parlamentu danas. Taj program, kojeg je ona predstavila, uvelike se podudara sa strateškim programom Europske unije iz lipnja koji je naglasak stavio na digitalizaciju i zeleni plan za Europu. Od ta dva plana očekuje se da budu ključni u očuvanju europske konkurentnosti u kontekstu digitalne revolucije.

Novo postignuće na hrvatsku inicijativu

Finski premijer Antti Rinne izvijestio nas je o poduzetim koracima o provedbi strateškog programa, a posebno je govorio o temama vladavine prava, hibridnih prijetnji, održivog razvoja i klime. Na razini Vijeća pozdravili smo ovu raspravu kao početak dijaloga koji bi trebao osigurati da prioriteti i strateškog programa uđu u operativne programe buduće Komisije.

Hrvatska, kao što sam istaknuo, želi pridonijeti jedinstvu i solidarnosti, većoj koheziji, ujednačenom razvoju i konvergenciji. To jest, mogućnosti da one slabije razvijene članice Unije dosegnu one koje su bolje i više razvijene. U tom smislu možemo biti ponosni da je prijedlog Hrvatske s rasprave u Sibiu i u lipnju u Bruxellesu o tome da se u strateški program Unije uvrsti pitanje demografije, a to je pitanje prepoznala i nova predsjednica Komisije.

To je, doslovno, novo postignuće na hrvatsku inicijativu. Ta tema inače nije u nadležnosti institucija Unije, ali je horizontalna i bitna za više od pola članica koje imaju problem negativnog prirodnog priraštaja. Stoga je posebno važno za nas da će se upravo tom temom baviti hrvatska potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica, kojoj ovom prigodom čestitam danas na izboru.

Schengen i ERM 2

Želim također kazati da smo u poziciji da se zalažemo za dva temeljna strateška prioriteta. Dakle, dvije glavne „piste“ djelovanja Hrvatske. Kada je riječ o našim strateškim ciljevima, to su ulazak u schengenski prostor – za što smo, kao što ste vidjeli, dobili zeleno svjetlo Junckerove komisije, upravo onako kako je najavio tijekom svog posjeta Hrvatskoj u lipnju. Ali, na temelju postignuća Hrvatske, ispunjavanja uvjeta i kriterija iz osam područja schengenskog acquisa.

Dolazak povjerenika Avramopoulosa bio je potvrda našeg predanog rada u proteklih nekoliko godina i podsjetit ću još jednom – apsorpcije ukupno 271 milijun eura za jačanje kontrole hrvatske granice za pripremu za Schengen.

Druga tema je ulazak u Europski tečajni mehanizam 2, što je prvi korak Hrvatske za budući ulazak u europodručje. Podsjetit ću još jednom – u Ugovoru o pristupanju kojeg je Hrvatska potpisala 2011. godine jedan od elemenata je i pristupanju europodručju u onom trenutku kada Hrvatska ispuni uvjete da mu se pridruži. To je važno podsjetiti hrvatsku javnost.

Jedna od važnih tema u listopadu bila je tema proširenja i, nažalost, unatoč pozitivnim preporukama Europske komisije, pozivima Europskog parlamenta, snažnom zalaganju velike većine država članica – naravno, uključujući i Hrvatsku, budući da mi bolje poznamo prilike u našem susjedstvu – po mom dubokom uvjerenju propuštena je jedna kvalitetna prigoda da se donese odluka o započinjanju pristupnih pregovora. Dakle, s međuvladinom konferencijom sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.

Proširenje Europske unije

Čuli ste izjave za koji dan bivših čelnika europskih institucija Jean-Claude Junckera i Donalda Tuska koji su ukratko kazali da je to ili izostanak strateške vizije ili povijesna pogreška. No, ono što je odlučeno da ćemo se ovoj temi vratiti prije nego što se sastanak na vrhu između čelnika Europske unije i država jugoistoka Europe održi na našu inicijativu ovdje u Zagrebu, u svibnju.

Odluka nije donesena zato što je sustav odlučivanja konsenzusom i zato što, nažalost, nekoliko država članica nije dalo svoju suglasnost. Svaka iz svojih razloga i iz svoje vizura.

Zašto je za Hrvatsku bitno da se otprilike na proljetnom Europskom vijeću donesu određene odluke?

Zato što smo mi svjesni koliko je proces proširenja bitan za transformaciju onih država koje nisu u Uniji, koliko je bitan za mir, koliko je bitan za stabilnost, a osobito na jugoistoku Europe i koliko je proces pristupanja uvijek dobra poluga za poduzimanje reformskih procesa, i u pogledu demokratskih vrijednosti, jačanja pravnog sustava ili pak reformi koje idu za tim da sve ove države u našem jugoistočnom susjedstvu postanu funkcionirajuća tržišna gospodarstva, što u ovom trenutku prema ocjenama međunarodnih institucija još uvijek nisu. To je zaista važan element.

Također, smatramo da bi to bilo dobro radi dobrosusjedskih odnosa, rješavanja otvorenih pitanja, poštivanja ljudskih i manjinskih prava. Naime, cijeli ovaj prostor jugoistoka Europe okružen je članicama Unije i kada pogledate u strateškom smislu te države imaju samo jedan realan put svog razvoja i svoje pripadnosti. Upravo zbog toga u svim našim zalaganjima želimo pomoći našim iskustvom da nama susjedne zemlje idu naprijed, da idu naprijed na temelju tehnologije i metodologije pregovora koju Hrvatska jako dobro poznaje.

Raspoloženje u ovom trenutku unutar Europske unije prema proširenju je, možemo slobodno konstatirati, rezervirano. Nekoliko je razloga za to.

Prvi i glavni je osjećaj nekih članica da je zahtjevnije funkcioniranje Unije sa dodatnim većim brojem članica u odnosu na danas, dakle teoretski govorimo o 28+6 maksimalno u realnom nekakvom zbroju 27+X, ja bih rekao u doglednom vremenu.

Drugi je posljedice financijsko-gospodarske krize sa kraja prošloga desetljeća. Treće je političke posljedice najveće na političku arhitekturu u članicama Unije, a to su efekti izbjegličko-migracijske krize. Niti jedan drugi politički događaj nikada nije imamo veći utjecaj na raspoloženje prema europskom projektu nego što ga je ostavila ta kriza 2015. i 2016. i tu posebno ponavljam, osobito migracijskoga vala s tzv. istočno-mediteranske i zapadno-balkanske rute, koja je jedina kopnena ruta i koja je kada je bila na najvišoj razini dovela do velikih promjena na političkoj sceni pojedinih država članica i s njima se i političke stranke, sustavi, a i javnosti još uvijek nose.

Ono što je danas na dnevnom redu je rasprava o metodologiji pregovora na inicijativu nekih država. Ja još jednom želim podsjetiti da Hrvatska ne samo da ima ljude na čelu hrvatskih ključnih institucija koje su osobno sudjelovale u tom procesu nego na najvišoj razini zna više detalja o procesu nego mnogi drugi i to zbog svježine našega iskustva.

Osigurači koji se spominju danas od nekih članica su praktički već ugrađeni u pregovaračke okvire, primjerice za pregovore sa Srbijom i Crnom Gorom.

Ukoliko postoje razlozi da se neko poglavlje suspendira to već postoji sada. Ukoliko postoje razlozi da se kroz proces pregovora, nakon što se neko poglavlje, primjerice privremeno zatvori zbog promjene okolnosti ili nekih novih saznanja ponovno otvore pregovori o tom poglavlju, i to se može po aktualnoj metodologiji. Dakle, imate i mogućnost suspenzije i reverzibilnost kao argument koji se koristi već danas.

Sastanak na vrhu u Zagrebu 2020.

Stoga smatramo da trebamo realno sagledati vremensku dimenziju pregovora. Hrvatska je, mnogi od vas to detaljno znaju, koji su bili u Hrvatskom saboru tada i pratili konsensualni proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Tada je postojala veća potpora nego što je to danas ljudi koji su sjedili u tim sazivima Sabora, i to isto tako treba reći, i europskoj ideji i našem članstvu, su trajali pet godina i devet mjeseci. Za ilustraciju, Crna Gora koja je počela 2012. već sada pregovora 7,5 godina. Srbija koja je počela 2014. pregovora već skoro 6 godina, a nije niti na pola procesa. Niti na pola. Dakle, gledamo koliko se proces učinio zahtjevnim nakon pooštravanja metodologije pregovora nakon hrvatskoga članstva u Europskoj uniji.

Iz svih ovih razloga naša je želja da 20 godina nakon prvog zagrebačkog sastanka na vrhu, koji je bio veliki skup, koji je održan u studenome 2000.-te u suradnji Hrvatske i tada predsjedavajuće Francuske, iduće godine, sada u sasvim drugoj ulozi i kao jedina zemlja koja je tada od šest država koje su sudjelovale sa jugoistoka Europe, u biti uspješna priča. Samo je Hrvatska došla do cilja. I već će u tom trenutku biti sedam godina članica. Niti jedna druga država jugoistoka Europe neće biti niti blizu tog cilja. I zato je Hrvatska posebna dodana vrijednost svojom ekspertizom, svojom ulogom pa i simbolikom za proces proširenja. I stoga jesmo odabrali da upravo takav sastanak na vrhu bude ovdje.

Mi vodimo konzultacije i sa ključnim parterima u Uniji i sa, naravno, novim čelnicima institucija, ali i sa državama susjednim kako da kalibriramo realno očekivanja onih koji žele naprijed, a poznavajući detalje, raspoloženje i realne mogućnosti onih koji su danas u Uniji.

To je formula u kojoj Hrvatska kao domaćin i kao zemlja koja će predsjedati, u suradnji s novim predsjednikom Europskoga vijeća Charlesom Michelom, mora pronaći pravi balans, da imamo političke poruke koje će, po našem dubokom uvjerenju, trasirati realni hodogram za desetljeće koje je pred nama.

To je ono što želimo postići, to je smisao toga sastanka, a posebno zahtjevno u ovakvim okolnostima gdje smo i tamo, ja osobno nekoliko puta tijekom tih rasprava rekao da je to zaista loše nakon što, primjerice Sjeverna Makedonija promijeni ime, promijeni Ustav i niz drugih dogovora prema Grčkoj, na kraju doživi da se pregovori ne otvore. Ta poruka nije dobra. I vidimo posljedice – izvanredni izbori 12. travnja u Sjevernoj Makedoniji.

Što se tiče Albanije, i njoj smo dali podršku, sastali se zadnjih nekoliko tjedana i s predsjednikom i s premijerom i s njihovim suradnicima. Reagirali smo promptno na ovaj ogroman potres i tragediju koja se dogodila u Draču i manjim mjestima oko Drača, poslali smo ekipe koje su otišle helikopterima Hrvatske vojske u potragu i spašavanje preživjelih iz ruševina, a u kontaktu smo s albanskim vlastima za daljnje podrške i potpore, sukladno onome što im bude potrebno da se ublaže posljedice ove prirodne katastrofe.

Temeljni ciljevi uređenog Brexita

Što se tiče Brexita, druge teme o kojoj se zaista puno raspravljalo na sastanku, danas možemo procijeniti da smo ipak bliže da se Brexit dogodi nego ikada prije. Dakle, ova saga traje nekoliko godina, od najave sada već bivšeg bivšeg premijera Camerona pa do referenduma, njegovog rezultata, pokušaja vlade Therese May pa u konačnici ovog zadnjeg dogovora i prilagodbe protokola o Irskoj i Sjevernoj Irskoj, deklaracije o budućim odnosima između Unije i Ujedinjene Kraljevine da nakon sljedećih izbora osiguramo takozvani uređeni Brexit.

Uređeni znači na temelju sporazuma koji je postignut između 27 članica s jedne strane i Ujedinjene Kraljevine s druge strane.

Koji su bili naši temeljni ciljevi? Broj jedan – izbjeći tvrdu granicu između Irske i Sjeverne Irske, dva – očuvati gospodarstvo na cijelom irskom otoku, dakle suradnja Sjeverne Irske i Irske, i tri – zaštita integriteta jedinstvenog tržišta Europske unije. Svi ti aspekti su uključeni u konačni tekst sporazuma nakon prilagodbi koje su napravljene.

Naša je pozicija bila pozicija pravne sigurnosti i solidarnosti s Irskom. To smo ponovili irskom premijeru Varadkaru koji je u Hrvatskoj boravio prošloga tjedna. Mislim da su rješenja koja su pronađena, a to prije svega znači da će Sjeverna Irska ostati dio britanskog carinskog teritorija, ali da se na tom dijelu irskog otoka nastave primjenjivati određena pravila Unije, a da će Ujedinjena Kraljevina primjenjivati svoje carinske tarife za robu koja je iz trećih država, ide u Sjevernu Irsku, a ta roba neće nastavljati put prema Europskoj uniji. Dakle, radi se distinkcija.

Ono što je važno da je sjevernoirskim institucijama dana mogućnost odlučivanja o mogućem nastavku provedbe dogovorenog, nakon isteka prvotnog razdoblja od četiri godine.

Sve ostale članice iskazale su spremnost za Brexit. Podsjećam, riječ je o tipu sporazuma koji ne zahtijeva ratifikaciju u nacionalnim parlamentima članica, već zahtijeva ratifikaciju u parlamentu Ujedinjene Kraljevine, dakle Zastupničkom domu, i Europskom parlamentu i na razini Vijeća, kada je riječ o Uniji.

Stoga je trenutno datum o kojem govorimo 31. siječnja 2020., dakle u trenutku kada Hrvatska predsjeda Vijećem. Mi očekujemo ujedno i dogovorno povlačenje za koje ćemo se zalagati i kao predsjedavajuća u tjednima i mjesecima koji su pred nama. Prethodno ćemo dopustiti britanskim biračima da iskažu svoju volju 12. prosinca.

Dogovor o višegodišnjem financijskom okviru za vrijeme hrvatskog predsjedanja

Što se tiče najvažnijega dokumenta bez ikakvih dilema o kojem će se raspravljati za vrijeme našega predsjedanja, a to je u biti niz dokumenata o Višegodišnjem financijskom okviru, jer pravno je to nekoliko akata, Finci su predložili razgovore u tri bloka. Ukupna visina proračuna, volumen glavnih politika i uvjetovanost – tri elementa u kojima su razgovarali nakon konzultacija sa svim članicama.

Smisao cijele vježbe je pronaći pravu ravnotežu između potrebe financiranja takozvanih politika iz ugovora, zovemo ih kolokvijalno tradicionalnih politika – to su prije svega poljoprivredna i kohezijska politika, i novih izazova. A novi izazovi su, kao što je svima poznato iz prioriteta nove Komisije i Strateškoga programa – i pitanja sigurnosti i klimatske promjene i digitalno gospodarstvo.

Po onome što je bilo razvidno na sastanku, nakon tih konzultacija nije postignuta potrebna ravnoteža. Očekujemo na Vijeću u prosincu novi prijedlog pregovaračkoga okvira od strane Finske gdje će se pokušati naći balans.

Naša je pozicija u nacionalnom svojstvu bila otprilike na razini 1,11 bruto nacionalnoga proizvoda na razini Europske unije. Dakle, to je pozicija Hrvatske koja je uvelike bila na tragu onoga što je izvorno u svibnju 2018. predložila Junckerova Komisija i povjerenik za proračun Oettinger. Jer smo smatrali da tu imamo adekvatan balans između prihodne i rashodne strane europskoga proračuna koji tamo ex lege mora biti u ravnoteži, tamo deficita nema, to je isto dobro da imamo na umu.

Mi smo sudjelovali u pripremama za ove sastanke – i na sastanku Prijatelja kohezije u Pragu prije nekoliko tjedana, gdje je sasvim jasno i očito da većina članica, dakle takozvanih neto korisnika europskoga proračuna, onih koji više dobiju nego što uplate, nije zadovoljna s prijedlogom koji je bio na stolu i koja će nastojati u pregovaračkom procesu držati konzistentan stav svih Prijatelja kohezije u odnosu na one koji su neto uplatitelji, dakle gospodarski veće i snažnije članice Unije.

Ono što uvijek treba ponavljati je da desetak velikih, zapadnih, bogatih članica Unije uplaćuje 80 posto europskoga proračuna. To je uvijek važno imati na umu, jer moramo se i o toj temi na odgovarajući način senzibilizirati. Hrvatska će, u dogovoru s Finskom, a i sa Njemačkom koja predsjeda nakon nas, pokušati napraviti iskorak i pronaći rješenje da se taj dogovor postigne baš za našega predsjedanja. To je bitno jer nova financijska perspektiva počinje u siječnju 2021. godine.

Iskustva pokazuju da svako kašnjenje utječe na provedbu operativnih programa, to jest, ostaju sredstva koja nisu apsorbirana i iskorištena. Zajednički je cilj da se to ne događa i zato je potrebno napraviti napor da dođe do sporazuma.

Klimatske promjene – egzistencijalna prijetnja koja nalaže dodatne napore

Jedna od glavnih tema koju smo također raspravili bila je tema klimatskih promjena. Znate da klimatske promjene predstavljaju egzistencijalnu prijetnju koja nalaže Europskoj uniji da krene sa dodatnim naporima. Početkom idućeg tjedna u Madridu će biti organizirana velika međunarodna konferencija na tu temu.

Posebno je važno da Hrvatska podržava investicije u klimatsku i energetsku tranziciju. To je jedna od najvažnijih poruka gdje moramo pronaći balans koji će nam omogućiti da se prilagođavamo izazovima između energetske sigurnosti i onoga što je vezano s industrijskom politikom i politikom prilagodbe klimatskim promjenama na gospodarski učinkovit način.

Također, tema koja je važna za nas su i znanost i istraživanje i poduzetništvo i mladi, na kojima ćemo nastojati povezati sve ono što je vezano s klimatskim promjenama i ovim politikama.

Dogovor s Turskom u vezi s izbjegličkom krizom

Činjenica da se raspravljalo i o Turskoj je očekivana, s obzirom na trenutak u kojem se odvijao sastanak Europskoga vijeća. Vijeće je u svojim zaključcima osudilo konsensualno, bez ikakvih ograda ili dilema bilo koje članice, jednostranu akciju Turske u sjeveroistočnoj Siriji, koja je dovela do ljudskih žrtava.

Namjera je Unije da ostane maksimalno uključena u rješavanje humanitarne izbjegličke krize, što je posebno važno za nas. Još jednom podcrtavam neobično veliku važnost postizanja dogovora s Turskom, na tragu deklaracije koja je usvojena proteklih nekoliko godina, gdje je postignut dogovor o financijskom aranžmanu. Taj je financijski aranžman bio težak šest milijardi eura europske pomoći Turskoj, da izbjeglice i migranti ostanu na teritoriju Turske.

Za Hrvatsku, koja se nalazi na ovoj kopnenoj istočnomediteranskoj i zapadnobalkanskoj ruti, nema nikakvih dilema, da jedan dogovor na tome tragu, a razgovori se vode, bude postignut i za razdoblje koje je pred nama. Mislim da oko te teme imamo puno razumijevanje i zajednički stav svih političkih aktera u Republici Hrvatskoj.

U konačnici, u ovom kontekstu strateškog programa Unije na razini Vijeća i prioriteta nove predsjednice Komisije Ursule von der Leyen, želim ponoviti i četiri međusobno povezana i nadopunjujuća prioriteta koje je Hrvatska definirala u svom programu.

Europa koja povezuje i štiti, koja je utjecajna i koja se razvija

Mi smo krajem listopada, predstavili u Zagrebu okvire naših prioriteta. U međuvremenu smo, na uključiv način, u Rijeci održali konferenciju na kojoj smo predstavili prioritete u bloku onoga što nazivamo "Europa koja povezuje", u Splitu na konferenciji "Europa koja štiti", jučer u Osijeku "Europa koja je utjecajna" i zadnja konferencija "Europa koja se razvija" u Varaždinu.

Dakle, planirano, sustavno željeli smo otvoriti raspravu s građanima o svim segmentima naših prioriteta za vrijeme predsjedanja u najvećim hrvatskim gradovima, s ambicijom da naša javnost i izvan grada Zagreba bude svjesna ključnih elemenata pred nama.

Europska perspektiva naših susjeda

Uz ova četiri bloka, uz dva kapitalna europska pitanja, Brexit i Višegodišnji financijski okvir, treći element koji je izrazito važan je taj sastanak na vrhu u Zagrebu, sa nama susjednim državama. Četiri stupa i ova tri konkretna procesa koji podrazumijevaju i europsku perspektivu naših susjeda, bit će jedna od zadaća hrvatskoga predsjedanja.

Mislim da je sada zrelo vrijeme, s praktički 30 godina hrvatske demokracije iduće godine, imat ćemo prigodu biti na čelu Vijeća, bit ćemo pred sedam godina članstva i moći ćemo ocijeniti prvo pravo prolazno vrijeme Hrvatske kao članice Europske unije.

Jesmo li dovoljno osvijestili to postignuće, po meni je zadaća broj jedan. Tu prije svega mislim na opće ozračje u hrvatskoj javnosti i senzibiliziranje građana, zbog čega i radimo ovo u Hrvatskome saboru, što nije bila praksa prije, da bismo zastupnicima omogućili participaciju u raspravi na ove teme više nego što je to bilo prije. Izrazito je važno da se to prepozna.

Dva, da vidimo političke koristi, tri da vidimo ekonomske koristi i četiri – da vidimo razvojne koristi.

Valja osvijestiti postignuća proizišla iz članstva u Europskoj uniji

I da onda sa tom analizom prvog prolaznog vremena vidimo što to moramo učiniti u idućih sedam godina, plus one tri do kada se mogu koristiti europska sredstva, a to je praktički iduće desetljeće, da dođemo u fazu, i s tim ću zaključiti – to je moja ambicija – kao i cijele Vlade i svih nas koji se bavimo europskim poslovima dulji niz godina u različitim ulogama, da Hrvatska nakon dvije financijske perspektive pogleda nazad i kaže: Do 1. srpnja 2013. bio je ovakav kontekst, od 1. srpnja 2013. pa, recimo, petnaest godina kasnije, naša su postignuća sljedeća. Jer to je najvažnija poruka koju šalju čelnici Vlada država srednje i istočne Europe.

Nema nijednoga koji će reći da je nezadovoljan s onim što je njegova zemlja ostvarila u prvih 15 godina članstva. To mora biti naš cilj, naša ambicija.

Informacija, znanja, odvažnosti i spretnosti da taj proces vodimo imamo dovoljno.