Europa mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu budućnost
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je u godišnjoj konferenciji L'Expressa u Parizu, u sklopu koje će mu biti uručeno priznanje tog uglednog francuskog političko-informativnog tjednika
Tom je prigodom premijer razgovarao s glavnim urednikom rubrike "Svijet" Charlesom Haquetom o hrvatskom razvojnom putu, promjenama u Europi tijekom proteklog desetljeća, europskoj sigurnosti i obrani, ratu u Ukrajini, odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom te izazovima s kojima se suočavaju mlade generacije.
Govoreći o hrvatskom putu od stjecanja neovisnosti do današnjeg položaja jednog od najdinamičnijih gospodarstava europodručja, predsjednik Vlade podsjetio je da je Hrvatska prije 35 godina, dvije godine nakon pada Berlinskoga zida, proglasila neovisnost.
Nakon prvih slobodnih izbora 1990. godine, hrvatski su građani 1991. na referendumu o neovisnosti s čak 94% glasova podržali samostalnu hrvatsku državu. Međutim, umjesto mirnog ostvarivanja demokratske volje građana, Hrvatska se suočila s agresijom u okviru velikosrpskog režima Slobodana Miloševića, koja se, nakon Slovenije i Hrvatske, proširila na Bosnu i Hercegovinu, a u konačnici i na Kosovo.
Domovinski rat trajao je četiri godine, a Hrvatska je prošla iznimno težak i složen put kako bi obranila svoju neovisnost i osigurala cjelovitost državnog teritorija. Istodobno je gradila demokratske institucije i slobodno tržište te dosljedno vodila politiku usmjerenu prema europskim integracijama, podsjetio je Plenković.
Hrvatska je 2009. postala članica NATO-a, a 2013. Europske unije, a tijekom mandata ove Vlade ostvareni su i ciljevi ulaska u Schengenski prostor i europodručje, čime je 1. siječnja 2023. dovršena ključna etapa europske integracije.
Hrvatska je i dalje najmlađa članica Europske unije, ali već s vrijednim iskustvom koje joj omogućuje aktivno sudjelovanje u oblikovanju europskih politika, istaknuo je premijer Plenković.
Brojni izazovi i nove geopolitičke okolnosti
Osvrnuvši se na promjene u Europskoj uniji od 2016. godine, kada je prvi put sudjelovao na sastanku Europskog vijeća, Plenković je ocijenio da danas živimo u potpuno drukčijem svijetu.
Tada se Europa još suočavala s prvom fazom rata u Ukrajini, obilježenom prekidom vatre i sporazumima iz Minska, dok je istodobno prolazila kroz posljedice Brexita i velikih migracijskih kriza iz 2015. i 2016. godine.
Upravo su migracijske krize, prema njegovoj ocjeni, snažno utjecale na političku sliku europskih država, uključujući Francusku, Hrvatsku, Njemačku i Italiju. Promijenile su okolnosti u kojima djeluju tradicionalne političke stranke, oslabile njihovu potporu i dale snažan poticaj političkim opcijama koje prije toga nisu bile prvi izbor birača.
Uz novu fazu ruske agresije na Ukrajinu i posljedice pandemije Covida-19, Hrvatska se suočila i s dva razorna potresa 2020. godine.
Upozorio je i na promjenu američke politike prema Europi tijekom drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa ocijenivši kako se više ne može govoriti o tradicionalnim transatlantskim odnosima jer su se okolnosti znatno promijenile, osobito u području carina i trgovinske politike. Iako postoji nastojanje da se odnosi normaliziraju, oni više nisu onakvi kakvi su bili prije.
Kao dodatni izazov izdvojio je kinesku trgovinsku politiku i godišnji trgovinski deficit Europske unije s Kinom od 370 milijardi eura, odnosno više od milijardu eura dnevno. Takav neuravnotežen odnos stvara velike poteškoće europskom projektu i državama članicama te zahtijeva posebnu pozornost u kontekstu jačanja konkurentnosti europskog gospodarstva i industrije.
Hrvatsko iskustvo razlog je za posebnu solidarnost s Ukrajinom
Govoreći o ratu u Ukrajini, predsjednik Vlade istaknuo je da se hrvatska solidarnost s ukrajinskim narodom temelji na neposrednom povijesnom iskustvu.
Uoči 35. obljetnice pada Vukovara podsjetio je na sudbinu toga grada, koji je 1991. godine bio potpuno razoren, istaknuvši sličnosti s ukrajinskim Mariupoljem. Hrvatska je prije 35 godina prošla ono što Ukrajinci proživljavaju danas, a iskustvo rata i obrane vlastite zemlje još je uvijek živo među generacijama koje su ga neposredno doživjele.
Osvrnuvši se na rasprave o mogućnosti da Ukrajina promijeni svoje granice kako bi ostvarila članstvo u NATO-u, Plenković je upozorio na iznimnu važnost poštovanja granica svih suverenih država. Takvo načelo, naglasio je, ne smije biti napušteno zbog okolnosti, političkog pritiska ili trenutačnog međunarodnog konteksta jer bi se time otvorio prostor za pitanje koja bi država sljedeća mogla postati žrtvom agresije.
Stoga je potrebno uložiti maksimalne političke i diplomatske napore kako se ne bi formalno prepustio teritorij koji je trenutačno okupiran. Pritom je važno ostaviti mogućnost da se u budućnosti ponovno pokuša ostvariti njegov povratak i reintegracija.
Podsjetio je na hrvatsko iskustvo, istaknuvši da bi posljedice eventualnog odricanja od dijela hrvatskog teritorija prije 30 godina bile dalekosežne za samu opstojnost i budućnost neovisne hrvatske države. Upravo zato velike odluke ne smiju biti donesene pod utjecajem međunarodnog pritiska, zaključio je.
Europa mora ojačati svoje obrambene sposobnosti i više ulagati u sigurnost
Govoreći o sposobnosti Europe da se suoči sa sigurnosnim izazovima koje predstavljaju Rusija, ali i promijenjena američka strateška doktrina, predsjednik Vlade izrazio je uvjerenje da Europska unija ima snagu i gospodarski potencijal izboriti se za odgovarajuću poziciju u svijetu.
Kao jedan od pokazatelja europske snage naveo je zajednički bruto domaći proizvod Europske unije od približno 21.000 milijardi eura, u usporedbi s ruskim BDP-om od oko 2.600 milijardi eura, što pokazuje znatnu razliku u gospodarskoj snazi.
Podsjetio je i na obveze preuzete na summitu NATO-a prije godinu i pol, prema kojima su se saveznice obvezale izdvajati 3,5 posto BDP-a za obranu te dodatnih 1,5 posto za ulaganja usko povezana s obranom.
Hrvatska u tom pogledu ostvaruje konkretan napredak, istaknuo je i dodao da će hrvatski obrambeni proračun 2027. godine prvi put premašiti dvije milijarde eura, što je četiri puta više nego 2016., kada je Plenković preuzeo dužnost predsjednika Vlade.
Takav rast ulaganja odražava promijenjene sigurnosne okolnosti i potrebu da europske države ojačaju vlastite financijske, vojne, investicijske i proizvodne kapacitete, poručio je.
Naglasio je da se sigurnost više ne može uzimati zdravo za gotovo jer svijet prolazi kroz velike promjene, a rizici i prijetnje zahtijevaju znatno snažniji odgovor. Europa se zato mora više oslanjati na vlastite sposobnosti, a ne isključivo na sigurnosna jamstva koja joj pruža članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora.
Europa mora biti uključena u uspostavu mira u Ukrajini
Osvrnuvši se na američke izjave iz Abu Dabija o potrebi uključivanja Europe u mirovne pregovore, Plenković ih je ocijenio pozitivnim signalom, ali je istaknuo da je potrebno razmotriti i širi kontekst dosadašnjih diplomatskih napora.
Podsjetio je na takozvani normandijski format, uspostavljen nakon sporazuma iz Minska, u kojem su Francuska i Njemačka, uz mandat Europske unije, sudjelovale u procesu zajedno s ruskim i ukrajinskim predsjednikom. Međutim, nova ruska agresija na Ukrajinu 2022. godine potpuno je promijenila okolnosti, a sporazumi iz Minska nisu ostvarili političke ciljeve koji su bili definirani još 2014. godine.
Analizirajući ruske ciljeve nakon izbora Donalda Trumpa i američke inicijative za ponovno pokretanje pregovora s Moskvom, predsjednik Vlade izdvojio je tri temeljna interesa Rusije. Prvi je ponovno uspostavljanje političkih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama na međunarodnoj razini, drugi međunarodna rehabilitacija Rusije i ukidanje sankcija i drugih restriktivnih mjera, a treći zadržavanje ukrajinskog teritorija koji trenutačno kontrolira.
Podsjetio je da je ruska agresija započela 2014. godine zauzimanjem Krima i dijelova regija Donjecka i Luhanska, čime je obuhvaćeno 12 posto ukrajinskog teritorija. Tijekom gotovo pet godina od početka druge agresije Rusija je uspjela zauzeti dodatnih 7,5 do najviše osam posto ukrajinskog teritorija. Takvi rezultati, ocijenio je, ne mogu se smatrati velikim vojnim uspjehom, osobito uzimajući u obzir golema razaranja i ljudske žrtve.
Istaknuo je kako je sada posebno važno da Europa pokaže političko jedinstvo. U tom je kontekstu spomenuo sastanak u Dublinu, na kojem je proširen format E3, koji obuhvaća Francusku, Njemačku i Ujedinjenu Kraljevinu, uz europske institucije, a pridružile su mu se i Italija i Poljska.
Ipak, ocijenio je da Europa još nije za pregovaračkim stolom, nego se nalazi u svojevrsnoj čekaonici. Kao bivši diplomat smatra da takva pozicija nije idealna te da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi Europa ostvarila izravniju ulogu u pregovaračkom procesu.
Pozitivnim je ocijenio američki signal o potrebi uključivanja Europe, ali i naglasio da se europske države moraju snažnije angažirati. Najavio je i sudjelovanje na sastanku koalicije voljnih u Berlinu, na kojem će se razmotriti moguće zajedničko stajalište Europske unije i drugih europskih država.
Mladi očekuju prilike za samostalan život, zapošljavanje i priuštivo stanovanje
Govoreći o prosvjedima mladih u Italiji, Belgiji, Francuskoj, Albaniji i Rumunjskoj, na kojima upozoravaju na troškove života, klimatske promjene i izazove umjetne inteligencije, predsjednik Vlade ocijenio je da je potrebno pozorno sagledati stvarne probleme koji ih zabrinjavaju.
Među najvažnijima izdvojio je stanovanje i cijene nekretnina, mogućnosti zapošljavanja te kvalitetu života u kontekstu klimatskih promjena i sve veće uloge umjetne inteligencije u svakodnevnom životu.
Istodobno je upozorio na nastojanja pojedinih interesnih i lobističkih skupina da iskoriste nezadovoljstvo mladih i pokušaju utjecati na političke prilike u različitim državama, uključujući instrumentalizaciju njihovih prosvjeda.
Naglasio je da je odgovornost političkih lidera suočiti se s problemima koji zabrinjavaju mlade, razgovarati s njima, poduzimati konkretne mjere i stvarati uvjete za njihovu ekonomsku i socijalnu perspektivu. Posebno je važno omogućiti im više prilika za osamostaljivanje i započinjanje neovisnog života.
Pritom je upozorio da današnje generacije nemaju beskrajno mnogo strpljenja te da žive u vremenu u kojemu im i čekanje od 15 ili 20 sekundi predstavlja previše.

