Odgovor Komisije na pitanje o hrvatskom Zakonu o prebivalištu
Komisija je svjesna pitanja te ga proučava u kontekstu trenutačne cjelovite procjene prenošenja i provedbe Direktive 2004/38/EZ u hrvatski pravni poredak, osobito u vezi s načelom proporcionalnosti
Zastupnik Andrej Plenković uputio je 16. prosinca 2014. pitanje Komisiji u vezi Zakona Republike Hrvatske o prebivalištu od 14. prosinca 2012. u kojem navodi kao se istim uređuje odlazak državljana u inozemstvo. Zakonom je za svaki privremeni ili produženi boravak potrebno izvršiti administrativne formalnosti koje uključuju obavezne pisane izjave, podnošenje popratne dokumentacije, redovite postupke pri policijskim upravama ili diplomatskim misijama, obaveznu prijavu prilikom odlaska i povratka uz mogućnost oduzimanja i poništavanja osobne iskaznice i brisanja iz registra stanovništva. Za neispunjavanje tih postupaka predviđene su novčane kazne do 10.000 kuna.
Slijedom navedenog, Plenković se zanimao je li takav represivan i sustavan propis kojim se u obzir ne uzima posebnost pojedinačnih situacija te kojim se zadire u privatni život, u kojem se ne radi razlika između država članica i država koje nisu članice Unije, u skladu s, prije svega, Direktivom od 29. travnja 2004. o slobodi kretanja i boravišta, u čijoj se preambuli i normativnom dijelu zabranjuje svaki oblik odobrenja ili „jednakovrijedna formalnost” ili „ispunjavanje administrativnih formalnosti” te kojom se države potiče da pojednostave svoje zakone kako bi europski građani u većoj mjeri ostvarivali slobodu koja je osnovno i osobno pravo?
U odgovoru povjerenice za pravosuđe Vere Jourove stoji:
»Člankom 21. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije određuje se da svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, podložno ograničenjima i uvjetima utvrđenima u Ugovorima i u mjerama donesenima radi njihove provedbe. Ta se ograničenja i uvjeti mogu pronaći u Direktivi 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području država članica.
Komisija upućuje uvaženog zastupnika na svoj odgovor na pisani upit E-003541/2014. Nekoliko država članica predviđa obvezu odjave prebivališta prije iseljenja, čak i u drugu državu članicu. Ona može biti opravdana na osnovi javnog poretka: lokalna tijela uistinu trebaju znati koje osobe borave na njihovu području. U skladu s time, takvu se praksu može smatrati legitimnom.
Međutim, zahtjevi nametnuti građanima EU-a i njihovim članovima obitelji koji namjeravaju odjaviti prebivalište u jednoj državi članici i prijaviti ga u drugoj moraju biti u skladu s načelom proporcionalnosti. Nacionalne odredbe koje dovode do vrlo složenog, dugog ili skupog postupka mogu se smatrati neproporcionalnima.
Komisija je svjesna pitanja koja je postavio uvaženi zastupnik. Komisija proučava ta pitanja u kontekstu trenutačne cjelovite procjene prenošenja i provedbe Direktive 2004/38/EZ u hrvatski pravni poredak.«
